Strategija za smanjenje potreba za energijom po jedinici industrijske proizvodnje ili individualno blagostanje bez utjecaja na napredak socioekonomskog razvoja ili uzrokovanja poremećaja u načinu života. U zemljama srednjeg razvoja većina energije upotrebljava se za grijanje i rasvjetu industrijskih i stambenih zgrada. Industrijski procesi, promet i poljoprivreda ostali su glavni korisnici. U sedamdesetim godinama dvadesetog stoljeća pokazalo se da se značajna ušteda može postići prikladnom tehnologijom gradnje i upotrebom energetski učinkovite opreme za grijanje, klimatiziranje i rasvjetu. Većina dobara može se i treba se proizvoditi i napraviti tako da rade učinkovitije.
Scope note is not available.