Tradicionalni sustav poljoprivrednog uzgoja koji su upotrebljavali naraštaji poljoprivrednika u tropskim šumama i savanama na sjeveru i istoku Afrike. Poznato je da je to ekološki razborit oblik uzgoja, i budući da je tlo u tropskim prašumama loše, to je održiv način uzgoja. Danas se takav uzgoj još uvijek prakticira, ponajprije u zemljama u razvoju. Mala područja grmlja ili šume se krče i manje drveće se spaljuje. Time se oslobađaju hranjive tvari u vegetaciji i zemlja dobiva gnojivo koje biljke lako unose u sebe. Nekoliko godina kasnije tlo degradira, a poljoprivrednik se seli i radi to isto na drugom mjestu. Izvorna tlo ostavlja se na ugaru čak i do 20 godina, tako da se šuma može regenerirati. Uz porast broja stanovnika i naknadne potrebe za više poljoprivrednog zemljišta za proizvodnju hrane, ova se metoda sve više upotrebljava i danas kako bi se iskrčile velike površine tropskih šuma za uzgoj stoke na rančevima, te u većini slučajeva tlo ne ostane neobrađeno dovoljno dugo i, zbog modernih mehaniziranih sustava obrade tla, nema dovoljno panjeva ili pogodnih staništa za biljni svijet da bi se pokrenuo proces regeneracije.
Scope note is not available.